|
 |
|
 
|
|
Na zapadnom kraju grada Zagreba, samo desetak kilometara od njegovog središta na izlazu prema Zaprešiću, nalazi se staro prigradsko naselje Podsused. Prekrasno, mirno naselje, koje resi živopisna priroda različitih konfiguracija, od brežuljaka po kojima se prostire i ravnih dijelova sa perivojima starih kestenova i mnoštvom drugog zelenila, do Save, njezinih otočića i rukavaca s močvarama i jezerima. |
| |
|
|
| |
|
|
| |
|
Područje gdje zapadni obronci Medvednice dodiruju rijeku Savu, s kojih se u daljini danas kao na dlanu može vidjeti zagrebačka katedrala, Cibonin toranj, Zagrepčanka, aerodrom na Plesu, a čiju je ljepotu prepoznao i prekrasnim riječima opisao i najveći zagrebački kroničar August Šenoa, oduvijek je raslo sa Zagrebom i uz Zagreb, uzimajući ono najbolje od njega. Mjesto je u povijesti poznato po pučkom svecu Martinu Podsusedskom, pustinjaku koji je ondje živio oko 1209. godine, o čemu i danas svjedoči nedavno obnovljena kapela njemu u čast. Odmah iznad te kapele uzdižu se ruševine starog grada Susedgrada, nijemog svjedoka svakakvih opačina koje je činio strašni Franjo Tahi nevinim kmetovima, koji su se zato i pobunili.
|
| |
|
|
|
|
|
| |
|
1942. godine izgrađena je i crkva Sv. Ivana don Bosco, koja i danas čini centar Salezijanske župe Podsused. U Podsused su nekoć dolazili brojni izletnici, ribiči, kupači iz središnjeg dijela Zagreba, koji su nedaleko od starog podsusedskog mosta tražili osvježenje u prozirno čistoj Savi na najljepšem zagrebačkom kupalištu, preko kojeg je veselo fučkao Samoborček jureći prema Samoboru. |
|
|
|
 |
| |
|
|
|
|
